Seoul Museum of Art

Uhvaćen u paukovu mrežu, pletenu maštom od svjetlosti, pokušavam dočarati moći Spidermana i osloboditi se magičnog dejstva ljepote, koja me, eto, opet uspjela zarobiti u svoje carstvo. Nalazim se u Seoul Museum of Art i uživam u prekrasnoj izložbi korejskih savremenika.

Igre svjetlosti i sjene prave slike pred mojim očima, a fiber-vlakna mijenjaju boje i u trenutku naprave nove oblike. Isprepliću se ruke, sjene postaju živuće uspjevajući dočarati iluziju posjetilaca što pomno posmatraju neki eksponat, a svjetla slikaju svoja čarobna djela svuda oko mene. Obojeni svjetovi me mame, svaki sa svoje starne i ja se teško odlučujem odakle da krenem u svoju šarenu avanturu.

Muzeje moderne umjetnosti volim zato što su uvijek u stanju ponuditi novu perspektivu gledanja na svijet. U ovom, između ostalog, saznam da ne moram uvijek misliti na četverougaona vrata, da ona mogu imati više uglova i biti položena na novi, meni još neotkriven način. Crvena boja vrata čini lijep kontrast sa crno bijelom pozadinom i ja poželim ući u Alisin podzemni svijet, a pošto je vruć ljetni dan odlučim skinuti majicu prije nego otvorim crvena vrata što zasigurno vode u zemlju čudesa.

Koračam kroz zemlju čuda i dođem do jednog novog svijeta što krije potpuno novu galaksiju. Nebrojene zvijezde i planete slijede svoje putanje, potpuno neometane mojim prisustvom i željom da ovjekovječim njihovu nestvarnu ljepotu. Izgleda da je u ovoj galaksiiji gravitacija još jača nego na zemlji, jer dugo stojim kao prikovan na jednom mjestu posmatrajući ovaj novi svijet, naprosto se ne mogavši odljepiti od njega.

Prolazim kroz različite svjetove, čudesan svaki na svoj način i u jednom od njih pronađem ljude. Piramida ljudske moći se pred mojim očima pretvori u san o zajedništvu stvaranja i ja sa osmjehom lutam dalje ne plašeći se više ljudske gluposti i zlobe i čvrsto vjerujući u ljudske mogućnosti. Mnogo očiju bolje vidi, mnogo ušiju bolje čuje, a mnogo noseva napravi veselu sliku koja izazove osmjeh na usnama, koje ovako brojne, odmah pored njih nude pregršt poljubaca svim posjetiocima zemlje čudesa, a i šire.

Napuštam ovu prekrasnu zemlju čuda krećući se prema svom vječnom cilju bez cilja samoga, kretanju, vjerujući da će se na mom putu naći još puno čudesnih zemalja punih čuda koja će se, kako to Prevert lijepo kaže, i sama čuditi što su tolika čuda.

Lijep pozdrav i veliki osmjeh!