Još jedan dan u Orlandu i još jedan zabavni park. Ovog puta je to Universal Studios. Osvanulo je tmurno i kišno jutro. To me neće spriječiti da uživam u uzbudljivom svijetu simulacija omiljenih filmova.
Ako je Magic Kingdom lijepa bajka sa sretnim krajem onda je Universal Studios akcija od početka do kraja, akcija u kojoj ću letjeti, padati i plašiti se, sve sa smijehom, naravno. Prvo na popisu uzbuđenja je Spiderman. Sjedajući u vozić i stavljajući 3 D naočale nisam ni slutio da simulacija može biti tako vjerna i da ću, uz Spidermana, postati glavni akter u filmu. Padam, letim, gorim, oči ispadaju od uzbuđenja i straha, a stomak se grči, sve dok Spiderman ne dođe do mene i spasi me od sigurne katastrofe. Specijalni efekti su više nego vjerni, a virtualni pad je cijelih 120 metara. Završavajući vožnju ushićeno ponavljam: fantastično, zaista fantastično!
Idem dalje u nove akcije i dolazim do Jurassic Parka. Prvo u čamcu, divljom rijekom ulazim u džunglu i jedino što mi ostaje je nada da neću postati T-rexov ručak. Mokar, što od kiše, što od vodopada uputim se dalje Jurassic Parkom i s visine posmatram svijet dinosaurusa leteći i sam u jednom od pterosaurusa što kruže iznad džungle. Dalje "uživam" u Twisteru, gledajući tornadu u oči i bježeći s njegovog rušilačkog puta preko razbijenih prozora i počupanog drveća.
Već pomalo umoran od uzbuđenja poželim otići kod Homera Simpsona u Springfield, nadajući se da će mi taj gradić pružiti šansu da se odmorim prije sljedeće akcije. Kako sam se samo prevario! Ponovo padam i letim kroz Krustyland, zabavni park u koji me Homer odveo, a adrenalin djeluje bez prestanka. Pozdravim se sa stanovnicima Springfielda i krenem gledati Shreka u 4 D.
Dok Shrek spašava princezu Fionu u sali biva vjetrovito, pa maglovito, potom se sjedišta zatresu, a voda iza brzog Shrekovog čamca pošprica i mene i sve ostale u dvorani. Zanimljivo, ali ne previše uzbudljivo, pa sam tu dobio potrebnu pauzu i sad opet mogu u akciju. Odlučim spašavati planetu Zemlju ganjajući vanzemaljce ulicama New Yorka u Men in Black.
Kad je planeta spašena ukrcavam se u vlastitu raketu i putujem kroz Nicktoons Studios zajedno sa Jim Neutronom, te posjetim Sponge Boba. Kiša nemilice lije cijelo vrijeme. Već odavno sam izgubio svaku nadu da će prestati. Šljapkam tako u potpuno mokrim cipelama i više ne marim za lokve, po kojima inače, uvijek volim gacati. Sad ih imam u cipelama, ali to mi ne umanjuje užitak vožnje po E.T. planeti koja je zaista veličanstvena u svom šarenilu i raznovrsnosti. Ajkula me čeka iza ćoška sa svim strašnim prizorima iz filma, ali ja se skoro više i ne plašim.
U međuvremenu sam nešto pojeo u restoranu iz šezdesetih, potom se provozao u karuselama za djecu i prošetao šarenim svijetom bajki. Dok radoznalo posmatram dvorac Harry Pottera saznam da još nije otvoren i umjesto toga odem u šator mađioničara i uživam u njegovim trikovima. Cijeli dan je savršeno uzbudljiv, čak i kiša, na neki način doprinosi ovom nezaboravnom danu. Naravno, napravim par fotografija ove kišne zavjese dok čekam da jenja, samo iz jednog razloga, da vidim kud se krećem.
