Bio je toliko uspješan da je povukao za sobom otvaranje mnogih drugih zabavnih tema- parkova i sad, na svom odmoru možete svakodnevno uživati u nekom od njih.
U Orlandu ostajem tri dana, dakle, apsolutno nedovoljno da odaberem više od dva parka. Teško je odabrati u ovoj bogatoj ponudi fantastičnih svjetova, ali moram se odlučiti, i to što prije. Na raspolaganju mi stoje: Magic Kingdom, Epcot Center, Disney Hollywood Studio, Disney Animal Kingdom, Disney Typhoon, Blizzard Beach, Disney Quest, Universal Studios Sea World, Island of Advanture, i još mnogi drugi.
Naravno, postoje i druge stvari u Orlandu, a ne samo turisti obučeni u Disney junake. Tu je bogata ponuda restorana i prodavnica u lijepo uređenom centru, Muzej umjetnosti, Orlando Science Center, Regional History Center i možda još koji muzej, ali ja sam odlučio biti pravi Orlando turist i zabaviti se u tipičnoj Orlando turističkoj ponudi, dakle parkovima.
Odlučim se konačno za Magic Kingdom, najstariji i najklasičniji tema- park. Već na samom ulazu me dočekaju travnati likovi Miki Mausa i Paje Patka. Ovdje fantazija prelazi svoje granice i postaje stvarnost. Uzbuđeno gledam oko sebe ljude koji istinski vjeruju u bajke, bar jedan dan u životu. I ja vjerujem, vjerujem da se snovi mogu ostvariti. Gledajući crtane filmove često sam sanjao da sam učesnik u tom veselom, šarenom svijetu i evo me, usred zbivanja, okružen bajkama. 
Toliko toga ima oko mene i ja želim zagrliti cijeli svijet od sreće. Putujem vozom koji povezuje parkove. Smijem se Paji Patku ulazeći u Dumbo karuselu, a leteći slon me odvede da s visine posmatram svijet fantazije nošen vlastitom fantazijom, pa se i sam pretvaram u leteću figuru iz Max planeta i uživam. 
Na trenutak sam ostvario svoj san o letenju vinuvši se u visine poput Ikara, samo s tom razlikom što se moja krila ne istopiše na suncu nego me sigurno dovedoše na zemlju. Staviću ih uskoro opet, obećam sam sebi i nastavim dalje. 
Ulazim u Mikijevu kuću, rukujem se s njim na izlazu, posjetim mišicu Minie, provozam se pravim parobrodom, uživam u svijetu Tom Sawyera, zavirim malo u egzotični svijet Azije, Afrike i Južne Amerike, poigram se na igralištu sa Medvjedićem Pooh, odem malo u nostalgičnu prošlost vozeći se starim autobusom, pogledam Čudovišta (Monsters) i smijem se s njima, potom gledam Mikija i Paju u 3D filmu ganjajući šešir zajedno s nespretnim Pajom. Imam osjećaj da ih svakog časa mogu dodirnuti i divno je u ovom svijetu mašte koja raspiruje želje i otvara apetite.
Još, hoću još! – kličem dok se spuštam vodopadom u pećine s blagom Pirata s Kariba i borim se protiv zla u obliku Zurga i njegovih robota u Buzz Lightyear's Space. Toliko je sve uzbudljivo da ne želim jesti, naprosto nemam vremena, onog vremena što prebrzo prolazi i što se približava času zatvaranja parka. Ostajem do posljednjeg daha i među zadnjim posjetiocima sjedam u voz i krećem ka izlazu. 
Spušta se veče, a bajka ne bi bila bajka bez sretnog završetka u obliku veličanstvenog vatrometa iznad Pepeljuginog dvorca koji posmatram bez daha. U svoj toj bajkovitoj atmosferi potajno poželim da opet dođem ovamo. Sa smiješkom na usnama, zadržanog i u snu te noći, krećem dalje u nove parkove i nove avanture, jer kao što znate kretanje je cilj, a cilj sam po sebi to nije.
