Malmö festival

Malmö je treći grad po veličini u Švedskoj i udaljen je od Trelleborga, gdje ja živim, tridesetak kilometara. Ono što je najbliže, po pravilu, je najdalje i ja sam vrlo rijetko u Malmö-u, u svakom slučaju rijetko kao turist.

Danas sam odlučio to promijeniti. Ovo avgustovsko vrijeme je vrijeme festivala i ja odlučim uživati u svečanostima za djecu. Jedna od mojih omiljenih pjesmica kaže da vašari šareni razveseljavaju djecu s jeseni, a i ponekom odraslom lice se ozari osmijehom. Vjerujem da će danas upravo tako biti.  

Prvo sam otišao do kamioneta sa sladoledom, gdje počinje padati sladoledna kiša svaki dan u isto vrijeme i nakon što sam uhvatio sladoled i u slast ga pojeo, odlučim probati vještinu hodanja po vodi. Danas je to moguće i uopće više nije čudo. Kotrljam se po vodi, padam i smijem se. Zaboravljam da sam zaštićen golemom, providnom loptom i svaki put se lecnem pri padu, ne vjerujući da se neću pokvasiti. Zanimljiv doživljaj, konstatujem i idem dalje.

Ovogodišnji festival je u duhu zaštite čovjekove okoline, a na to između ostalog, obraćaju pažnju skulpture od povratnog materijala, kao što su plastične flaše, točkovi od bicikla ili pak drvene letve.

Festival u Malmö-u se rodio prije 25 godina i od tada slavi svoj rođendan svake godine Ideja je potekla iz Njemačke. Doživio je ogroman uspjeh već prve godine, a posjetioci su već odavno prešli milionsku granicu. To je najveći švedski festival, prepun koncerata, pozorišnih predstava, filmova, izložbi i, naravno, nikako ne smijem zaboraviti hranu, koje ima u izobilju.

Poslije hodanja po vodi odlučim vidjeti lutkarsku predstavu «Cabaret on Strings» Moram reći da je ispunila sva moja očekivanja, pa i više od toga. Na duhovit način, uz zvuke odlične muzike, lutke plešu trbušni ples, vrte se i uvijaju u ritmu ciganske muzike, sviraju hard rock, ili pak mexičku muziku, naravno svaki put prikladno obučene. Zanesen predstavom svako malo im se pridružim, pa i ja zaplešem s njima. Nakon toga šetam ulicama Malmö-a i uživam u internacionalnoj atmosferi. Svijet je došao u Malmö, ako ne drukčije, onda putem hrane. Ovdje se zaista nudi sve iz svjetskih kuhinja. Tu su i ćevapi, naravno, i ja, ma koliko bio internacionalan, odlučim se držati sigurnog i pojesti nešto dobro poznato. Gladan sam i ne bih rizikovao da mi se nešto novo eventualno ne svidi.

Posmatram gomilu svijeta oko sebe i valjda zbog šarenila koje vlada, prikrade mi se jedna stara pjesma, koju počinjem spontano pjevušiti, nakon što sam je prilagodio, naravno: «U tem Malmeu, svega na volju, svega ima, to istina, čak i muških u suknjama, u tem Malmeu...» Uostalom, zašto da ne? Ako žene mogu nositi hlače, zašto ne bi muškarci mogli nositi suknje? Malmö svakim danom, sve više liči na veliki grad. To je, između ostalog, vidljivo i po tome što se ljudi usuđuju preći granice odjevnih konvencija i nositi ono što žele. Švedska je, inače, mirna zemlja gdje ljudi ne vole odstupati, zemlja gdje se život odvija u svoja četiri zida, a ne na ulici. U posljednje vrijeme je vidljiv uticaj ostatka Evrope, pa i svijeta, i postalo je «normalno» okupljati se po kafeterijama i sjediti vani uz kafu, sok ili pivo. Prije nekih desetak godina čak i to je bilo nezamislivo. Naročito popularno mjesto za takvu vrstu okupljanja su mnogobrojni restorani i kafeterije na Lilla Torg. (Mali Trg)

U Folkets Parku (Narodnom Parku) je uvijek veselo. Omiljeno mjesto velikih i malih obitelji privlači svojim šarenilom i djecu i odrasle, koji sa svoje strane uspiju, bar na kratko ostaviti svoje odrasle brige kod kuće i igrati se poput djece, dozvolivši sebi da uživaju u svijetu boja i vrteški. I ja uživam vrteći se, penjući se, vozeći se, mada ponekad osjetim da mi se stomak boji.

Moj dan u Malmö-u se bliiži kraju. Festival traje osam dana i možda ću pokušati doći još jednom, ali ako i ne dođem, opet sam zadovoljan.

Lijep pozdrav i veliki osmjeh!