Novi dan, novi doživljaj! Danas ću provesti dan sa aligatorima. Sjeo sam u auto i uputio se prema Everglades-u, poznatom nacionalnom parku. Sve sam dalje od blještavog giganta, Miamija i sve bliže realnom svijetu.
Prolazim kroz naselja koja su sve, samo ne blještava. Sunce peče, a na poljima vidim ljude koji vrijedno rade. Možda u Americi vlada pravilo da što si siromašniji to si bliži aligatorima, a možda to pravilo važi i u cijelom svijetu..
Prolazim kroz naselja koja su sve, samo ne blještava. Sunce peče, a na poljima vidim ljude koji vrijedno rade. Možda u Americi vlada pravilo da što si siromašniji to si bliži aligatorima, a možda to pravilo važi i u cijelom svijetu..
Ushićen sam. Vidjeću aligatore! Sjetim se nekog programa na televiziji što sam ga gledao s mamom. Sjećam se njenog ushićenja i pokušaja da mi objasni riječi nekog rabina koji podučava Kabalu (židovski misticizam). Rekla mi je da je sva mudrost vrlo jednostavna i da treba naučiti živjeti po principu rabinovih riječi, a on veli da je skriveno značenje riječi život LIFE, L= love (ljubav), I = inspiration (inspiracija), F= forgiving (oprost), E = excitment (ushićenje). Od tada mama pokušava živjeti po tom receptu, a i mene naučiti tim važnim stvarima. Ja mislim da djeca, ustvari, žive LIFE i da samo odrasli to treba da nauče, bar oni koji su to zaboravili. Ja sve volim, uvijek sam inspiriran za nove igre i doživljaje, lako oprostim drugarima koji me naljute i rasplaču, a puno i lako se radujem, i kao što vidite vrlo često sam ushićen zbog života samog.. 
Aligatori u Everglades-u žive i na farmi i u svojoj prirodnoj sredini, močvari. Ustvari ovo i nije močvara nego prerija pod vodom i kao takva vrlo rijedak i dragocjen eko- sistem. Aligatori su postali ugrožena vrsta, jer su ih ljudi lovili zbog kože ili možda zbog toga što su ljudi po prirodi lovci, pa vole loviti. Da bi spasili aligatore kao vrstu počeli su ih uzgajati na farmi u Everglades-u.
Nakon što smo platili ulaznice priključili smo se grupi turista što je čekala na brodić da ih provoza po močvari. Čovjek što upravlja brodićem savršeno odgovara mojoj slici Amerikanca u carstvu aligatora. Simpatični, brkati čiko nas upozorava da ćemo biti potpuno mokri ako sjednemo na prva mjesta. Naravno, ja sjednem upravo tu, spreman platiti cijenu za najbolji vidik. Uskoro krećemo. Brodić je jako bučan, pa smo svi dobili štitnike za uši. Imam osjećaj da polijećemo, slično kao u avionu, samo što je ovo mnogo bolje, jer se dešava na otvorenom. Vjetar mi šiba lice i ja se smijem osjećajući uzbuđenje uzrokovano adrenalinom i brzinom. Prekrasno je!
Svaki put kad skrenemo zapljusne me voda, ali ja i u tome uživam. Skretanja su nagla i neočekivana, pogotovo što svaki put pomislim da je tamo negdje kopno i da brodić nikako ne može odabrati taj kopneni put. Brkati čiča u carstvu aligatora me uspije svaki put iznenaditi putevima koje odabere i ja se svaki put glasno nasmijem pri svakom skretanju. Ponekad brodić uspori da bi mogli vidjeti ponekog aligatora što lijeno drijema. Izgledaju miroljubivo i potpuno bezopasno, ali izgled vara. Močvarne ptice, već navikle na buku motora, nas radoznalo posmatraju, pa onda, kao da zaključe da nismo zanimljivi, okrenu glavu na drugu stranu i odlete. 
Vožnja je završena! Htio bih ponovo, ali još toliko toga je ostalo vidjeti i doživjeti i, kao i obično, nemam vremena za sve. Bilo je zaista fantastično i još dugo sam zadržao osmjeh upućujući ga dalje, što aligatorima u uzgajalištu, što zmijama koje sam vidio i dodirnuo, što razdraganim i uzbuđenim turistima koji se guraju da zauzmu što bolja mjesta i da što bolje sve vide. 
Gledam kako hrane aligatore. Oni otvore svoje čeljusti, sa zubima koji liče na zupce kombajna što melju sve na svom putu, i pileći batak samo uskoči u njih. I dalje mi izgledaju prilično mirno i staloženo, skoro da se smiješe svima nama. Odlazim do bazena sa bebama aligatorima i fotografišem ih iz svih uglova. Baš su slatki i zato ih želim ponijeti i kao stvarnu fotografiju, a ne samo kao jednu od slika u mojoj glavi, slika koje skladištim za budućnost.
Još jedan dan umire i još jedan lijep doživljaj nosi sa sobom. Očekujući novi dan i novi doživljaj idem dalje, jer kao što znate kretanje je cilj, a cilj sam po sebi to nije.
Do sljedećeg kretanja lijep pozdrav i veliki osmjeh.
