2010-07-13

Essaouira

Već neko vrijeme sam u Maroku i putujem njegovim jugom. Na putu sam u Essaouiru. Napuštam Marakeš uz zaglušujuće zvuke formule 2 koja će uskoro naći put do ovog fascinantnog grada. Žao mi je što neću biti ovdje u tim danima grmljavine, ali i ovako sam zadovoljan, doživio sam jednu drugu vrstu grmljavine, naime, grmljvinu života.



Bilo kako bilo opet je vrijeme kretanja i ja opet uživam u okolnim ljepotama cijelim putem do Essaouire. Pogled na bijele zidine grada koji iznenađujuće podsjeća na Dubrovnik me naprosto oduševi i ja s radošću i radoznalošću ulazim u njega u želji da osvojim ovu lijepu tvrđavu.









Ime Essaouira dolazi od riječi Al Souirah, što na arapskom znači tvrđava opasana zidinama. Klima je blaga i topla cijelu godinu i ako se tome doda prelijepa pješčana plaža onda je sasvim jasno zašto sam poželio ovdje živjeti. Osim toga bjelina ovog grada čini prekrasan kontrast sa plavetnilom mora koje vječno zapljuskuje njegove zidine. Izgledaju mi kao da se povjeravaju jedno drugome. Grad šapuće moru svoje tajne, koje inače od sviju dobro krije pod plaštom noći, a sa svoje strane more povjerava svoje prastare, duboke tajne gradu koji ih zna čuvati. Šetam ovim gradom i svako malo zavirujem u prodavnice, kafeterije, hotele i restorane i svaki put zaključim da mi se sviđaju marokanski enterijeri.






Medina u Essaouiri je prepuna boja i prelijepa na svoj originalni način sa bezbrojnim bazarima čija vrata pozivaju da uđete smješeći se svojim veselim bojama. Ljudi su prijatni i ljubopitljivi, bez prijetvornog zaborava i nezainteresiranosti velikih gradova koji vas naprosto svedu na faktor da bi vas lakše uvrstili u formulu modernog življenja. Ovdje sam sve samo ne faktor za pravljenje formula.








Što se tiče trgovina i ponude, u Essaouiri je ona isto tako bogata kao i svugdje drugdje u Maroku, njegovim medinama i pijacama, ali cijene su ovdje nešto veće nego do sad. Ipak sam odlučio kupiti jedan mali bubanj poželjevši udarati u njega u ritmu sjećanja na ovaj lijepi, bijeli grad, koji ne želim napustiti, bar ne još, ali onda se sjetim svoje devize da je kretanje cilj, a cilj, sam po sebi, to nije. Dakle, dalje, samo dalje! Stići na cilj znači da smo bliže povratku, a samo kretanje prema cilju je upravo to, kretanje i veliko očekivanje. Ko zna šta me još čeka na tom putu u nepoznato? Nepoznato je uzbudljivo, pomislim, i okrenem se još jednom da mahnem i ovom gradu, da i njemu obećam da ću se vratiti jednog dana.

Do sljedećeg putovanja, veliki osmjeh i pozdrav svima!

Visa Max planet på en större karta