U kafeteriji sam i pijem čaj. Sjedimo na nekoj vrsti terase, sunčano je, ali prohladno. Pogledam oko sebe i ugledam par otočića snijega. U svojoj ljetnoj odjeći i sandalama uputim se pravo na taj snijeg da bih uživao u njegovom hladnom dodiru. Jedna od uzbudljivih stvari koje Maroko pruža je mogućnost kupanja u moru i skijanja na padinama Atlasa u istom danu.
Atlas vam nudi ne samo prelijepe vidike, bilo da vas u stopu prati putem, bilo da vas velikodušno ugosti u svom domu, nego i beskrajne mogućnosti zabave za sve one koje vole zimske sportove, a i za sve one koji možda i nisu pretjerano zaljubljeni u tu vrstu zabave. Svi će garantovano uživati u šetnjama i raznovrsnim prizorima sa ili bez adrenalina. Bilo kako bilo, Atlas je uzbudljiv u svakom svom izdanju.
Sjedam u auto i krećem dalje prema Marakešu. Spuštamo se u šumovite predjele. Zerlenilo je intenzivno, skoro da pomislim da sam došao u Bosnu. I naravno, opet me oduševi ova nepredvidivost. Iz snijega i goleti uranjam u duboko zelenilo i gustu šumu. Nakon što sam se na kratko zaustavio, čisto da uputim još jedan izraz divljenja ovom divu, nastavim put uživajući i dalje u prizorima umjetnost prirode.
Uskoro se ukazuju zidine Marakeša i ja opet osjetim ono dobro poznato uzbuđenje pred nepoznatim koje očekuje da ga upoznam i to na pravi način, što znači da nešto naučim, da ponesem sve lijepo sa sobom, a ako mi se nešto i ne dopadne da ne dozvolim da mi to zasjeni sve lijepo što doživim. Ustvari je to negdje cilj svih mojih putovanja, što više razumjeti, što više naučiti i naravno, što više voljeti.
Marakeš je oaza palmi na rubu Sahare, oaza pijaca što život znače, oaza ulica i uličica što vrve od života svih oblika i boja, oaza trgova i džamija. To je grad koji živi i danju i noću, grad čija atmosfera ostaje zauvijek urezana u sjećanje, grad koji vas dočeka raširenih ruku i zaplijeni svojim šarmom za sva vremena. Žila kucavica Marakeša je Medina, stari grad koji spada među najoriginalnije i najatraktivnije orijentalne trgove i nije bez razloga dio svjetske kulturne baštine pod UNESCO zaštitom.
Noć se polako spušta na trg Jemaa El-Fna. Oko mene se čuje muzika. Lokalni pjevači i muzičari se skupljaju na ovom dobro poznatom trgu svake večeri, tu su i glumci, mađioničari, žongleri, krotitelji zmija sa svojim uvježbanim kobrama što se ponosno dižu iz svojih košara, majmuni uvijek raspoloženi za šalu i mnoge druge zanimljivosti, sve okružene radoznalim pogledima ljudi koji su se okupili oko zabavljača. Vruće mi je u toj vrevi i osjetim strašnu žeđ. Dovoljno je samo malo pogledati oko sebe i vidjeti da ovaj grad ima rješenje za sve, pa i za žedne putnike namjernike. Samo nekoliko koraka dalje ugledam brdo narandži koje služe za pravljenje svježeg soka. Mislim da nikad u životu nisam popio bolji sok i nikad u životu mi nešto bolje nije prijalo od hladnog narandžinog napitka u vreloj Marakeš noći. Prošetao sam još malo po Medini diveći se iznova raznovrsnoj ponudi bezbrojnih prodavnica i prodavničica. Ovdje nema čega nema, pomislim i radosno se nasmijem majmunu što skoči na mene. U ovom metežu, okružen svim ovim šarenilom osjećam se pomalo kao Indiana Jones.
Odlučim krenuti prema čuvenoj Koutobia džamiji. Ta džamija je remek djelo marokanske arhitekture i zauzima površinu od 5400 kvadratnih metara, a minaret na čijem vrhu se nalaze tri zlatne kugle, je visok 67 metara. Gradnja džamije je počela 1153 godine, započeo je sultan Abd el-Moumen, a završena je 1190 god. Palače, džamije i vrtovi Marakeša predstavljaju neiscrpnu inspiraciju svim ljudima koji vole lijepo i čine da uvijek poželite imati još vremena, da svu tu ljepotu izrezbarite u vlastitim glavama, da tu zauvijek ostane. Marakeš, ja ću se vratiti, svečano obećam nakon par dana napuštajući ga i odlazeći u Essaoiuru. Čuo sam poslije da se drugi dio filma Sex And The City snima u Marakešu. Nisam baš bio oduševljen tom činjenicom. Nadam se samo da to neće značiti najezdu turista što traže princezu Samantu u hiljadu i jednoj noći. I ovako vlada velika gužva.
U svakom slučaju namjeravam održati obećanje i vratiti se u Marakeš jednog dana, a u međuvremenu idem dalje, rukovođen svojom dobro poznatom devizom, kretanje je cilj, a cilj, sam po sebi, to nije. Stići na cilj znači da smo bliže povratku, a samo kretanje prema cilju je upravo to, kretanje i veliko očekivanje.
Do sljedećeg putovanja, veliki osmjeh i pozdrsv svima!
