Ipak se dignem iz kreveta, mada nevoljko i krenem u potragu za kulturnim događajima, njima bi valjda svaki mračni novembar trebao biti bremenit. Prelistam novine i vidim da danas ima neki koncert za mene u Parku, a izložba u obližnjoj galeriji također obećava. Doručkujem, posmatrajući lišće što ga vjetar kovitla noseći ga negdje daleko, možda ponovo u svjetlost, i razmišljam kako raspoloženje ponekad zavisi od vremena.
Rockis i Poppis! Koncert je uspio da me razveseli. Muzika me temeljito razdrmala i probudila iz novembarske učmalosti, a vješto ispričane šale me nasmijale. Kopija Elvisa se pojavi u obliku njegovog debelog avatara i ja ne mogu a da se ne smijem Elvisovom hodu i gegovima. Koncert je brzo završio, tako to obično biva kad je nešto zabavno.
Ostaje mi još izložba u modernoj galeriji zvanoj New Form. Tamo prilično često zalazim, jer mi se sviđa i galerija i izložbe koje postavlja. Ulazim u njenu bjelinu da bih otkrio svijet moderne skulpture prekrasnih, nježnih, a opet snažnih linija, koje mi svaki put dozvole da odlutam iz stvarnosti i dođem u vlastiti, samo za mene skrojen, svijet u kojem vlada mekoća, ljepota i svjetlost. Razgledam skulpture i slike, koje opet nude drugu vrstu stvarnosti, onu punu strasti plesa i muzičkih instrumenata za koje ja smatram da su skulpture sami po sebi.
Tako sam uspio odlutati iz novembarskog mraka i doći ponovo u svijet svjetlosti, u kojem se sva čula probude iz zimskog sna, nahrane se ljepotom i ponovo se spreme za kretanje, moj cilj bez cilja samoga.
Lijep pozdrav i veliki osmjeh!
