2010-12-04

Seoul i šamani, dio 1

Danas sam odlučio posvetiti dan duhovnim ljepotama korejskim. Počeću od najstarije religije u Koreji, šamanizma. Budući da se njegovi tragovi provlače kroz sve religije koje dođoše kasnije i nastaviše živjeti paralelni život s duhovima prošlosti, onda to možda više i nije slučajna odluka nego logičan i obavezan redosljed.





U početku je ovdašnji narod vjerovao u dobre i zle duhove, a najvažniji od njih je bio Hananim, stvoritelj i vladar nad svim stvorenim. Njega su dozivali i njemu žrtvovali u važnim prilikama. S njim je počela vjera u egzistenciju jedinstvenog vladara neba i zemlje i direktan kontakt s nadnaravnim. Osim toga je šamanizam naglašavao specijalnu ulogu Koreje u historiji. Korejsko tradicionalno odijevanje u bijelo je simboliziralo vjeru u to da su djeca božanske svjetlosti, a sve ovo je stvorilo uslove za religijsku sliku Koreje, kakva danas izgleda.


Put je brdovit, i dok sunce nemilice prži, ja se, poput kakvog ustrajnog hodočasnika, polako približavam svom cilju, čuvenom šamanskom oltaru. Očekivanja hodočasnika mi ne dozvoljavaju da osjetim umor, a žeđ gasim vodom iz obavezne flaše što me svugdje slijedi. Negdje u srcu se nadam da ću imati sreće i vidjeti šamaniste na djelu, u ritualu duhovnosti što briše granice između prošlosti i sadašnjosti, a meni omogućava da opet doživim nešto novo.





U trenutku kad ugledam živopisnu kapiju hrama shvatim da sam došao do svetilišta i da se moje hodočašće nastavlja preko budističkih hramova i tipičnih kuća u seocetu, koje je, poput davljenika, priglilo snažno, stjenovito brdo. Hramovi su ukrašeni veselim crtežima, koji između ostalog predstavljaju vladare neba što štite budiste od zla. Zanimljivo i živopisno, pomislim dok do mene dopiru lagani zvuci metalnih hvatača snova što se slabašno zanjišu na povjetarcu koji se odnekud pojavi. Nestrpljiv sam da dođem u šamansko svetište. Penjem se dalje i zaista, ugledam mali žrtvenik, koji me baš nešto i ne fascinira, ali tako je to uvijek s velikim očekivanjima, obavezno iznevjere.





Napravim stanku posmatrajući predmete u staklu i istovremeno se diveći okolini koja oduzima dah. U trenutku shvatim da su šamanska svetilišta ustvari sva lijepa mjesta moje domovine, a ovo je brižljivo odabrano, jer tu jednostavno moraju narasti krila duhovnosti. I sam poželim dozvati nekog od predaka da mi saopći da je ovo vječnost.





U međuvremenu idem dalje ka svom cilju bez cilja, a nastavak slijedi!


Lijep pozdrav i veliki osmjeh!

Visa Max planet på en större karta