Opet me mori žeđ! Izađem iz hrama i krenem u potragu za vodom. Uđem u jednu od mnogih prostorija preko puta i dobijem vodu, voće sa oltara da se osvježim i uz to još ugodan razgovor sa dva pripadnika Jogye sekte.
Sekta je nastala u vrijeme vladavine kralja Sejonga Velikog (1418-1450). Budistički svećenici, pripadnici Jogye sekte su učestvovali u borbi protiv japanskog okupatora. Dobivši krila nakon njihovog odlaska, vraćaju se svojim tradicionalnim vrijednostima, celibatu, pošto su ih Japanci, u vrijeme svoje vladavine, natjerali da se žene.
Najvažniji ciljevi Jogye sekte su obrazovanje, prevod sûtra sa kineskih znakova na korejski i propaganda. Ta grana budizma je nastala mješavinom seon budizma, pravca koji se oslanja na meditaciju i kontemplaciju o paradoksu na svom putu ka svjetlosti i Gyo pravca, koji opet sa svoje strane, svjetlost traži iscrpnim studijem budističkih spisa.
Ne samo da domaćini zadovoljiše moju budističku radoznalost, nego me još i nagradiše knjigama o korejskom kralju Sejongu Velikom, kojeg cijela Koreja s razlogom smatra ocem nacije, a njegova veličina ne potiče od okrutnosti, uobičajene za vladare tog vremena, nego od njegove odanosti narodu, velikodušnosti i tolerancije. Obećao sam da ću knjige odnijeti u lokalnu biblioteku nakon što ih pročitam.
Nisam to još učinio, odnio knjige, dakle! Mislim da Švedskoj ne trebaju. Možda se negdje nadam da će naći bolju primjenu i da će neko od današnjih okrutnih vladara poželjeti pročitati šta znači istinska veličina, i možda poželjeti krenuti tim putem. Ne želim gubiti nadu da će jednog dana naći put do nekog plemenitog vladara u balkanskim zemljicama, gdje će konačno zavladati mir, tolerancija i blagostanje.
”If the people prosper, how can the king not prosper with them? And if the people do not prosper, how may the king prosper without them?” (King Sejong, 4th Ruler of Choson Korea)
Pošto sam mali i za meditaciju i za izučavanje budističkih tekstova,
i pošto me ovo duhovno putovanje prilično iscrpilo, a vrućina izvukla iz mene zadnji atom snage, odlučim usnuo nastaviti svoje kretanje s ciljem bez cilja, sanjajući bolji svijet, ali ne i ljepši, jer savršen je upravo ovakav kakav jeste.
Lijep pozdrav i veliki osmjeh!