Nakon par ozbiljnih dana provedenih u bogatom svijetu seoulskih šarenih bogomolja poželim ponovo biti razigrano dijete. Evo me u Seoul Children`s Parku na zadatku igre svijesti do besvjesti, a da prelaz ne bi bio nagao i neočekivan dočekaju me drvene figure šamanskih junaka, požele mi dobrodošlicu i prišapnu mi da sam došao na pravo mjesto, i da ću se danas dobro zabaviti. Svom proročanstvu još dodaju da ću hodati po vodi, koju ja zasad nigdje ne vidim, a i to da ću se jako umoriti.
Gledam oko sebe i osim zmije na drvetu što se okomila na zemlju u potrazi za Evom, ne vidim ništa drugo. Odmahnem rukom i pomislim kako valjda neću još postati sujevjeran i povjerovati drvenim figurama.
Ugledam ljuljačku i uputim se u njenom pravcu ne razmišljajući više o proročanstvu. Ljuljam se neko vrijeme, vrijedno obavljajući zadatak razigranog djeteta i kad mi je dodijalo uputim se dalje kroz park koji vrvi od ljudi. Krajičkom oka registrujem par odjevnih predmeta raširenih na drvetu i pomislim kako bih mogao napraviti zanimljivu fotografiju. U to čujem šum vode i krenem prema potoku da se rashladim. Zavrnem hlače i zagazim u vodu osjećajući kako hladnoća potočića prodire do mojih moždanih ćelija i hladi svaki damar mog tijela. Uživam u ovom lijepom iznenađenju dana, vrelog kao lava kad mi prođe kroz glavu proročanstvo drvenih figura. Moraću ih pitati i za ostatak svog boravka u Koreji. Ili je možda ipak bolje ne znati ništa unaprijed i pustiti svakom danu da donese to što misli donijeti.
Ostatak dana provedem družeći se sa životinjama, koje me uvijek iznova uspiju oduševiti svojom ljepotom. Pronađem negdje i jaja dinosaurusa, pa se uvučem u njihovu toplinu nadajući se da će se pojaviti neki mali triceratops i da će poželjeti da se poigra sa mnom.
Nakon uzbudljivog dana i nakon što park zatvori svoje kapije za sve goste iz daljine, idem u seoulsku noć, umoran, ali radostan, ne zaboravljajući da je moj cilj kretanje, cilj bez cilja samog.
Lijep pozdrav i veliki osmjeh!
