Sve ovo postoji samo za mene, pomislim i utopim se u ambijent ultramodernog blještavila, koje me sa svoje strane ponese u novi svijet krajnje jednostavnosti i odbacivanja svega nepotrebnog. Već davno sam dlučio krenuti putem lišavanja i vremenom odbaciti sav nametnuti životni prtljag, sve to da bih došao do lakoće kretanja, jer moj cilj je kretanje, ili je možda moj krajnji cilj jednostavno nula.
Osim brojnih prodavnica i restorana, u ovom ogromnom kompleksu postoji Playstation zona gdje mogu igrati igrice do mile volje, a kad mi to dosadi uvijek mogu otići u Coex Akvarijum, zdanje sa 40 000 raznovrsnih morskih stvorenja.
Odlučim početi svoje istarživanje na sajmu igračaka. Fascinirano posmatram male robote što nas pokušavaju oponašati, pa hodaju i padaju, pružajući ruke prema nama, kao da nam žele reći da bez nas ne žele i ne mogu živjeti, i isto tako da od nas zavisi i njihova i naša budućnost. Mi ćemo zajedno graditi budućnost u kojoj će svako kretanje biti oslobođeno tereta, doviknem im iz prikrajka, preko glava ljudi što se guraju da vide čuda i što još nisu shvatili da kretanje bez tereta podrazumijeva da se sve odvija polako i naravno bez guranja.
Napuštam sajam nakon što sam još složio dvorac od lego-kockica i pogledao film u 3 dimenzije. Moram priznati da sam se malo uplašio filma i efekata, ali bio je zanimljiv doživljaj i vrijedan pretrpljenog straha. Poslije toga odem u Akvarijum gdje posmatram šarenilo vodenog života u svim njegovim oblicima dobra i zla. Pirane mi upute pogled pun zlobe i ja pobjegnem dalje, u svijet lijepih i neobičnih riba, u bojama koje konkurišu svim slikarima svijeta, pa dalje među zločeste ajkule čiji zubi izazivaju trnce. Kao da im nije dovoljan jedan red zuba, pa se naoružale duplim redovima, da što brže obave zadatak ulova hrane pod vodom. Baš je zanimljiv ovaj vodeni svijet, uskliknem gledajući morske konjiće i razmišljajući o tome da u njihovom svijetu tate rađaju bebe.
Moj dan u Coexu se bliži kraju. Završiću ga koncertom vode i boje, na fontani koja čeka noć da bi zaplesala uz zvuke klasične muzike, što budi eventualni usnuli život i nudi lijepu uspavanku svim putnicima namjernicima, a i onima koji to nisu. Odlazim u noć praćen lakoćom tereta boja i nota, tereta koji rado nosim sa sobom kroz život, krećući se ka svom cilju, kretanju, cilju, bez cilja samog.
Lijep pozdrav i veliki osmjeh!
