Kuće (hanok) iz Joseon ere, su prenijete ovamo iz različitih dijelova Seoula. Namještaj i sama arhitektura su krajnje jednostavni i za čas me prenesu u jedan izgubljeni svijet mladih ljudi koji su radije potezali pero u svrhe kaligrafije nego mač u svrhe borbe, pa u svijet aristokracije i privilegiranih, i na kraju u svijet običnih ljudi, koji nisu imali sreću da se rode u privilegiranim slojevima tadašnjeg društva.
Između ostalog, vidim način na koji su grijali kuće u to vrijeme i postane mi jasno otkud tradicija podnog grijanja u Koreji. Tu je još poneko svjedočanstvo o tom prohujalom vremenu, i lijepo je, bilo da je u vidu zanatskih rukotvorina bilo da je u vidu namještaja i ukrasa za kuću. Lijepo, tradicionalno, razigrano i zanimljivo! Šetam kroz korejski vrt i slušam šapat snova prošlih generacija o sreći, koju su između ostalog pokušavali naći u konfučijanskom etičkom sistemu.
Prodrijevši u Koreju konfučijanizam je polako evoluirao u neo-konfučijanizam, pomješavši se sa šamanizmom i njihovim običajem obožavanja predaka. Konfučijanizam se smatrao radikalnom i prosvjetiteljskom religijom kad je stigao u Koreju (100-600.g.), ali za vrijeme svojih 500 godina statusa zvanične državne religije, za vrijeme Joseon (Chososn) dinastije, koja je vladala od 1392, pa sve do početka dvadesetog vijeka, posato je krut, konzervativan i autoritativan. Još uvijek živi u narodu kao neka vrsta etičke podloge djelovanja, naročito kod starijih.
Namsangol Hanok Village je minijaturno tradicionalno selo iz Joseon ere. Sastoji se od tradicionalnih korejskih kuća napravljenih od drveta, kuća čiji krovovi od crijepa plešu lakoćom čipke. Hanok Village, osim što putnicima namjernicima nudi doživljaj prošlih vremena, služi i za obavljanje tardicionalnog korejskog vjenčanja, jednog od najvažnijih događaja u životu svakog Korejca.
U ponuđenom kulturnom programu između pozorišne predstave ili tradicionalnog plesa, ja se, naravno, odlučim za plesnu predstavu, jer postoji jezička barijera, i dok uživam u gracioznim pokretima plesača obučenih u korejsku nošnju, razmišljam kako je važno očuvati tradiciju budućim pokoljenjima, i kako sam zahvalan korejskom narodu na tvrdoglavom čuvanju svoje, jer bez tog, ja sad ne bih mogao uživati u ovom fantastičnom plesu.
Lijep pozdrav i veliki osmjeh!