Hoover hidrocentrala i Las Vegas

Tečem zajedno sa Coloradom prema Nevadi. Krivudajući tako, kao i obično okružen ljepotom, naiđem na golemu pećinu, čija vrata mogu otvoriti riječima: Sezame, otvori se, ali te riječi još ne želim izgovoriti. Htio bih prvo stati i pokloniti se čovjeku.
Hoover hidrocentrala je kao golema pećina koja krije brojna iznenađenja i ako je otvorite zapanjićete se, baš kao i Aladin, Možda nećete naći čarobnu lampu, ali zato ćete naći struju za sve lampe Arizone, Nevade i Kalifornije.

Građena je pet godina, od 1931 do 1936, a namjena joj je višestruka. Osim one već navedene, za proizvodnju struje, služi za navodnjavanje i kontrolisanje poplava u ovom regionu. Ovo građevinsko čudo se uzdiže visoko iznad Colorado rijeke i godišnje privuče preko 7 miliona turista. Dvije stotine inženjera, sedam hiljada radnika, što izdržaše skoro nemoguće uslove, stalno izloženi opasnosti, staviše se u službu gradnje nečega što su mnogi u startu proglasili nemogućom misijom. Ova grdosija od hidrocentrale je koštala 112 ljudskih života. Danas predstavlja lijep spomenik čovjeku i njegovoj konstruktivnoj strani prirode.

Ova ikona modernizacije nas je uvela u novu eru, čisto tehnički govoreći, ali to nije bilo dovoljno, trebalo je i estetski oplemeniti ovu betonsku neman. Taj zadatak je povjeren Kaufmanu, čuvenom arhitekti tog vremena i nakon što je zadatak obavljen, ovo betonsko čudovište se preobrazilo u modernu art deco ljepoticu.

Baš je lijepo, pomislim i s tom mišlju se uputim prema vratima pećine koja svakodnevno propusti preko 20 000 automobila, sa ili bez čarobnih riječi. Arizona me svečano ispratila na ovaj način, a sad je na Nevadi da izdrži neminovno poređenje sa susjednom državom. Na putu sam u Las Vegas. Pomalo drijemam u autu. Krajičkom oka posmatram krajolik i zaključim da nije vrijedan buđenja. Put nije dug i uskoro smo u Vegasu.

Na početku je bio mrak, a Zemlja je bila pusta i prazna. Neka bude svjetlo, bog reče.
I bi svjetlo.
Poslije mnogo, mnogo godina pojavi se Las Vegas i usprotivi se božjoj volji. Neka opet bude mrak, naredi svim hotelima. I bi mrak. A kad poželim neka bude svjetlo! I bi svjetlo.

 Las Vegas je grad koji vas na svojim krilima svjetlosti za tili čas odnese u različite djelove svijeta. Prošetate kroz Veneciju, skočite do Pariza, New Yorka, na piramide, u hotel Bellagio, čije fontane plešu uz muziku miliona, a i ja plešem s vodom koja graciozno pjenuša u visinama. Samo poželite i Vegas će vas odvesti. Počinjem uživati u ovom šarenilu svjetla, fontana, pa opet svjetla i počinjem razumjeti. Moja putovanja uvijek imaju svrhu razvoja vlastite tolerancije i razumjevanja. Dakle, tu sam da shvatim i ovakav način života.

Dok u hotelima vladaju vječne noći, naravno, ne u sobama, vani blješti svjetlo kao u svemirskom brodu. Ustvari cijeli grad pomalo liči na svemirski brod koji će svakog trenutka upaliti svoje motore i vratiti se na svoju planetu. Ovdje je sve u službi trošenja novca, pa i svjetlo, odnosno mrak. U hotelima postoji svijet za sebe, postoje cijeli mali gradovi sa ulicama, prodavnicama, kafeterijama, sve to u noći obasjanoj zvijezdama usred bijela dana.

Meni je apsolutno zabranjeno kročiti u kockarske predjele, ali Las Vegas ne bi bio Las Vegas kad se ne bi našla kocka i za mene. Sve moguće igre na sreću, u kojima je glavni zgoditak igračka, su dostupne. Razmišljam kako je to licemjerno. Smijem se kockati i trošiti novac na igračke koje ne mogu dobiti, doduše postoje igre gdje su dobici zagarantirani za ovako malu raju kao što sam ja, a ne smijem zavrtiti ni jednu mašinu i izgubiti novac po vlastitom nahođenju, a baš sam poželio zavrtiti sve one trešnje i lubenice. Da ne pričam o ruletu! Naravno da bih volio pogađati brojeve i gledati onaj vrtuljak kako se okreće, ali moraću čekati da napunim 21 godinu i da ponovo dođem u Vegas.

Samo ne smijem zaboraviti da su ovdje skoro svi snovi ostvarivi osim onog glavnog sna, sna o bogaćenju kockom. Srećom moj san o kretanju se ostvaruje i ja nastavljam osvajati svoju veliku domovinu, jer zapamtite, kretanje je cilj, a cilj sam po sebi to nije.

Lijep pozdrav i veliki osmjeh!