Yeouido island je dio Seoula koji se često poredi sa Manhattan-om. To je ostrvo pored rijeke Han, koje je prema geografskim podacima još iz 17. vijeka bilo potpuno pusto, te najviše služilo za ispašu koza i ovaca. Ime Yeouido na korejskom znači «beskoristan», a naziv je otok dobio po tome što je u vrijeme poplava rijeke Han samo jedan mali dio ostajao iznad vode, pa je zemlja na taj način dugo ostajala neupotrebljiva. Danas je Yeouido glavni poslovni centar ne samo Seoula nego i cijele Južne Koreje i njegovih 8, 4 kvadratna kilometra površine je postalo dom za oko 30 000 ljudi. Na otoku su smješteni značajni poslovno-politički centri, između ostalog zgrada Nacionalne skupštine Južne Koreje. Gradnja Yeouido ostrva je započeta gradnjom aerodroma 1924. godine, u vrijeme japanske okupacije, a zamaha je uzela sedamdesetih godina kad se između ostalog otok saobraćajno dobro povezao s kopnom.
Šetam kroz Yeouido park i opet naiđem na sprave za vježbanje. Zastanem na trenutak da ih isprobam, pa onda opet nastavim lijepo uređenim stazama koje prosto pozivaju na rekreaciju. Možda crno-bijeli svijet koristi svoju pauzu za ručak rekreirajući se. Za sad vidim samo dva pripadnika tog svijeta u mirnom razgovoru na klupi ispod drveta i bez ikakve namjere da se dignu i počnu vježbati.
Ugledam grupu dječaka kako igraju košarku i pridružim im se bar na kratko u ovom ogoljelom dekoru futurističke gradnje i života u njoj. Uskoro idem dalje u crno-bijeli svijet koji napušta svoje poslovne zgrade u večernji sat kad svjetiljke zasvjetle i opomenu ih da je vrijeme napustiti posao, bar za ovaj dan. Nastavak slijedi, pomislim u sebi, sretan što ja ne pripadam tom svijetu. Šta će budućnost donijeti, to niko ne zna. Možda ću i ja jednog dana biti pripadnik ovog svijeta. O tome ne želim sad misliti i zato se okrenem prema ribi što me bezbrižno posmatra i kao da mi želi reći da ni ona ne pripada ovom crno-bijelom svijetu.
Naprotiv, prkosi mu svim silama i svim mogućim bojama, kojima njene krljušti zablješte u mojim očima. Više mi se sviđa ovaj riblji nego onaj ljudski svijet pomislim idući dalje praćen svjetlima prekrasnih zgrada današnjice koje se svojom lakoćom i prozračnošću nose s težinom ljudskog bivstvovanja u crno-bijelom svijetu.
Odlazim dalje u noć, jer kretanje je moj cilj bez cilja samoga. U svom kretanju bivam zaustavljen velikom scenom, postavljenom u jednom od pet parkova koliko ih Yeouido island ukupno ima.
Počinje modna revija! Nije da sam nešto silno zainteresiran za modu, ali i to je nešto što prvi put vidim, pa mi je zanimljivo gledati mladiće i djevojke što se vješto kreću po podiju, a svaki njihov pokret prati muzika. Ples je sljedeća tačka, pa akrobati, pa pjesma i tako sve do u sitni seoulski sat, u kojem još stigne zarominjati kišica što se pretvori u kišurinu, ali organizatore ništa ne smije iznenaditi, stoga spremno podijeliše kišne kabanice, pa i ja dobih jednu, onu koja ne dopusti mom svijetu da postane mokar, i na tom sam joj, naravno, zahvalan, jer ipak je moje kretanje s ciljem bez cilja mnogo jednostavnije u svijetu koji nije mokar.
Lijep pozdrav i veliki osmjeh!
