Osvanulo je lijepo i sunčano jutro na Key Westu. Nakon doručka požurim na, kao i obično pretrpane, ulice ovog grada. Danas ću ga napustiti, a ostalo je još toliko fotografija koje treba napraviti i još više slika koje treba ponijeti sa sobom kroz život.Hrabro se probijam kroz gomilu, okrećući se svako malo da pogledam zanimljivosti, bilo u obliku živućih kipova koji svaki za sebe pokušavaju privući što više očiju, a time i što više novca, bilo u obliku lijepih fasada i rastinja koje ih ukrašava. Tu je i lijepa, bijela crkva koja čini jasan kontrast sa kristalno čistim, plavim nebom. Kafeterije i restorani su mnogobrojni i jedino što je teško je odabrati u kojem od njih jesti i piti. Vruće je i ja sam žedan, a žeđ se samo pojačava pri pogledu na šarene voćne koktele koje mnogobrojni šetači pijuckaju u hodu.
Američki književnik, Ernest Hemingway je živio u Key Westu desetak godina (1931-1940), uživajući u svojim avanturama. Kuća mu je pretvorena u muzej, a po vrtu se motaju mačke, za koje se tvrdi da su direktni potomci njegovih mačaka. Poželim otići na plažu i okupati se, ali glad prevagne i uskoro sjedim u Sloppy Joe´s, baru u koji je Hemingway često zalazio. Nakon što smo cijelu vječnost čekali na slobodno mjesto, jedem upravo Sloppy Joe i posmatram slike mnogobrojnih Hemingwaya, koje jedva vidim od mase ljudi. Svake godine u julu mjesecu se održava takmičenje ko najviše liči na poznatog pisca, pa te fotografije krase zidove ovog popularnog mjesta, malo previše popularnog za moj ukus, gužva je ogromna.
Stigavši na plažu zaključim da je lijepa, ali isto tako zaključim da sam propustio žestoko, podnevno sunce i da se isto već nalazi u zenitu, a budući da je tek treći mjesec, zaključim da je more hladno i odlučim ne uskočiti u njega. Umjesto toga posmatram razigranog psa što veselo skače u more da bi dohvatio frizbi što mu ga gazda iznova baca svaki put kad mu ga donese. Legnem na pijesak, onako obučen , posmatram ljude i ptice na plaži i uživam u milovanju sunčevih zraka. Kod kuće je još uvijek zima, pomislim pomalo zlobno. Sunce, kao da me razumjelo, razlije svoje zrake svuda oko mene, a ja ga gledam kroz gusto palmino lišće i saveznički mu namignem.
Vrijeme je za kretanje, moj životni cilj bez cilja samog. Krećem se nazad prema Miamiju. Nebo gori vatrom koju je sunce zapalilo još u Key Westu i ja se osjećam kao pobjednik, odlazeći iz ovog grada sa džepovima punim blaga. Ustvari još uvijek otimam blago, ovog puta sa gorućeg neba, koje prosto žari sva čula svojom ljepotom. Tek sam na početku svog kretanja, cilj je još uvijek daleko i zato još uvijek nema mjesta sjeti zbog prolaznosti. Naprotiv, ushićen sam i sretan, jer mi predstoji mnogo kretanja na ovom mom putu traženja blaga. I za kraj još samo moja standardna uzrečica: kretanje je cilj, a cilj sam po sebi to nije. Do sljedećeg kretanja lijep pozdrav i veliki osmjeh,
Sloppy Joe, recept (jednostavna verzija)
0,5 kg mljevenog mesa1 šolja paprike, isjeckane na kockice i po mogućnosti zelene
1 šolja sitno isjeckanog crvenog luka
1 bočica vašeg omiljenog BBQ sosa
Popržite prva tri sastojka
Iscijedite masnoću
Dodajte sos
Servirajte na zemičkama
Servirajte na zemičkama
Dobar tek!
