Mala Havana (Little Havana) je dio grada koji je od poslovnog centra Miamija odvojen samo rijekom. Tako blizu, a tako različito! Visoke zgrade su nestale bez traga, a luksuz je ustupio mjesto skromnosti. Kuće su prilično neugledne, ili su možda takve zbog raskoši koju sam ostavio iza sebe. Izgleda da treba vremena da se priviknem na ovaj oblik Miamija.
Između ostalog sam ovamo došao po preporuci turističkih vodiča koji su svi jednoglasni u tome da se ovdje dobro jede. Moram reći da su u pravu. Fantastično pripremljeni morski specijaliteti u preskromnom restorančiću, u kojem nema čak ni stolica, su zaista vrijedni posjete ovom dijelu grada. Ime restorana nisam zapamtio, ali takvih je mnoštvo u Calle Ocho.
Između ostalog sam ovamo došao po preporuci turističkih vodiča koji su svi jednoglasni u tome da se ovdje dobro jede. Moram reći da su u pravu. Fantastično pripremljeni morski specijaliteti u preskromnom restorančiću, u kojem nema čak ni stolica, su zaista vrijedni posjete ovom dijelu grada. Ime restorana nisam zapamtio, ali takvih je mnoštvo u Calle Ocho.
U Miamiju živi više od 800 000 Kubanaca. Poslije Castrove revolucije, 1959, pa do 1980. stotine hiljada Kubanaca je napustilo Kubu i započelo novi život u SAD. Njihova najveća koncentracija u Americi je upravo ovdje, u Miamiju. Treba imati na umu da Mala Havana nije zabavni kubanski park. Ovdje ljudi žive svoju svakodnevnicu i sasvim je pogrešno očekivati da će vas zabavljati svojim kubanskim načinom života, ali mislim da svi turisti padaju upravo u tu klopku i očekuju previše od Male Havane. Naravno, ni ja nisam izuzetak. 
U Maloj Havani niko ne govori engleski, ovdje vam jedino španski može pomoći da vas ljubazni i nasmiješeni ljudi istinski razumiju. Možda je ovo najbliže Kubi što možete doći izvan Kube. Atmosfera je opuštena, nepatvorena i nenametljiva. Svakog marta u Miamiju se održava veliki Latino- festival, traje cijelu nedjelju dana i okupi blizu milion ljudi. 14. marta Calle Ocho postane glavna scena karnevala. Nikad u pravo vrijeme na pravom mjestu, pomislim i poželim da je bar zadnji petak u mjesecu kad se održava autentično kubansko veče, Cultural Friday. To je velika Latino- zabava sa muzikom, plesom i uličnim izvođačima. Valjda ne mogu imati sve u životu, dobro je i ovako, mada moram priznati da sam razočaran činjenicom da ne čujem kubansku muziku na svakom ćošku. Nekako sam se potajno nadao da ću čuti zvuke Buena Vista Social Club, jer samo ime Havana mi razlijeva tu muziku u ušima, a uz tu muziku savršeno idu i prolaznici koji svako malo stanu da zaplešu u ritmu. To su bile slike koje sam stvorio prije nego što sam došao ovamo, ali za takve slike ću morati otići u veliku Havanu, ili doći ovdje nekog posljednjeg petka u mjesecu, ili prestati padati u turističke klopke.
U Domino parku ljudi igraju domine i šah, razgovaraju i druže se bez tipičnog stresa velikog grada koji žuri i samo vas u prolazu okrzne pogledom. Igra domina može trajati satima, a u nju je unesena strast tipična za penzionere i njihove igre. Kad ste već ovdje nemojte propustiti Little Havana Paseo de las Estrellas (Walk of the Fame) posvećen latino-američkim glumcima, piscima, muzičarima i drugim slavnim ličnostima.
Odlazim iz Male Havane zadovoljan hranom, cijenama, a i atmosferom koja ovdje vlada. Istina, volio bih da je oplemenjena muzikom, ali, još uvijek mi ostaje mogućnost da sam zapjevam i zaigram u ritmu salse.
Vrijeme je za pokret. Još jedan dan pun utisaka je iza mene, a ispred mene je još jedna baršunasta noć što nudi lijepe snove. Tu su i moja velika očekivanja od sutrašnjeg dana u koji ću se uskoro uputiti, jer zapamtite kretanje je cilj, a cilj sam po sebi to nije.
Do sljedećeg kretanja lijep pozdrav i veliki osmjeh.
