Današnji izlet je opet u prirodu, u potragu za životnim oblicima koji ne postoje u mom dijelu svijeta, pa me zato fasciniraju snagom nepoznatog i uvijek iznova raspiruju moju maštu.
Začini! I to su životni oblici koji ne postoje u mojim krajevima, životni oblici koji dođu do mene kad više nisu životni, dakle, smrvljeni i upakovani. Životni oblici zbog kjih su se ratovi vodili. Vrijeme je da i ja otkrijem taj uzbudljivi svijet boja i mirisa. Nalazim se na plantaži gdje se uzgajaju začini i radoznalo posmatram oko sebe ne bih li bar nešto od tih oblika prepoznao. Ugledam ananas, nešto vrlo poznato i već milion puta viđeno, ali čak i on me uspje iznenaditi. Zaista nisam imao pojma da su u svom odrastanju u jednoj fazi crveni. Naprosto fascinantno, pomislim razgledajući ih sa svih strana i opet razmišljajući o tome da me i poznato može iznenaditi nepoznatim.
Ručak je uračunat u cijenu ulaznice na plantažu i moram reći da je odličan, svježi začini su učinili svoje, a i način serviranja na velikom listu u slamnatoj košari doprinosi ugođaju. Potpuno sam zaboravio na svoju misiju fotografisanja i sjetio se tek kad smo već sve pojeli.
Palme, s korjenjem koje je izašlo na površinu i pokrilo podnožje suknjicama poput stidljivih djevojčica, poslužiše za demonstraciju čovjekovog penjanja brzinom i vještinom koja bi zapanjila i nekog mnogo starijeg od mene. Zanimljiv svijet, ovaj indijski, pomislim i pri tom zaključim da bih se sigurno vrlo brzo navikao na ovaj zanimljivi svijet i da bi mi i on postao svakodnevnica, ali srećom mene i svakodnevnica fascinira.
Primiče se kraj mom boravku u Indiji. Ustvari ja ovaj boravak doživljavam kao predjelo, glavno jelo me tek čeka, a dezert će biti Varanasi sa svojom vjekovnom svetošću. Ali to će morati malo pričekati, bar još koju godinu. Žao mi je samo što nisam otišao u Hampi, jer je relativno blizu, ali neke stvari bivaju daleko bez obzira na fizičku udaljenost. Otišao sam u agenciju da kupim kartu za Hampi, ali ljudi koji tamo rade me jednostavno ubjede da ne idem, jer sam mali, a vrućine su nesnošljive. Ne znam zašto sam dozvolio da me pokolebaju u mojoj odluci, valjda strah od neznanog i vjera u njihovo znanje. Sebi sam sto puta rekao da neću slušati druge i da ja najbolje znam koliko sam mali ili veliki i koliko toga mogu podnijeti, ali opet upadnem u zamku tuđih mišljenja i sugestija.
Očigledno moje Hampi vrijeme još nije došlo. Hampi, prema legendi nastao kad je bogovima koji su se penjali na indijska brda ispadalo kamenje, je pun prirodnih stjenovitih skulptura i hramova i kao takav meni silno zanimljiv. Bio je glavni grad jednog od najvećih indijskih carstava, Vijayanagar, ali padom carstva je napušten i sad u njemu živi svega par hiljada stanovnika. Ruine, koje su dio Hampi šarma, su takođe dio svjetske kulturne baštine. Načuo sam negdje da postoji plan da se Hampi prilagodi elitnom turizmu i bogatim gostima, ali nadam se da ću ja uspjeti doći u Indiju i doživjeti njegovu sadašnju atmosferu prije nego što se to dogodi.
Zaustavimo se ispred Shantadurga hrama. Shantadurga je jedan aspekt božice Durge, odnosno Parvati i vrlo je popularna u Goi. Kad su se Shiva i Vishnu našli u žestokom nebeskom sukobu ona je bila ta koja je uredovala i pomirila ih. Uđem u hram i radoznalo slijedim kretanje lokalnog stanovništva. Kupio sam cvijeće ispred hrama i obavio puju, poželivši želju. Poželio sam se vratiti u Indiju na duži period i lutati njenim svetim mjestima svih religija, i još dalje u vlastitu unutrašnjost ljudskog bezdana. Boljeg mjesta od Indije za to jednostavno nema.
Još jedan hram na mom putu, više ni ne znam kojem božanstvu pripada, ali jedno znam, mama je dozvala njegovu ili njenu pozornost zvonjavom zvona na samom ulasku, još jedan dan na mojoj pripitomljenoj plaži, još jedna noć s komarcima koji pokušavaju prodrijeti do mene kroz mrežu koju sam dobio od susjeda kad su odlazili u Nepal, i vrijeme je za povratak. I Švedska mi izgleda obojena nakon intenzivne Indije, ali u svom kretanju s ciljem bez cilja već odavno naučih da je sve u očima posmatrača, pa tako i toplina boja moje hladne martovske Švedske.
Lijep pozdrav i veliki osmjeh!
