Naprotiv, sagradiću veliku sliku od utisaka koje svakodnevno skupljam da bih ih nosio u srcu kao ljubavni kolaž, sastavljen od različitih vrsta ljubavi prema mojoj velikoj domovini, kugli zemaljskoj.
Geografski položaj Koreje i neutaživi apetiti susjeda su učinili da je korejska historija turbulentna. Ratovi su pustošili ovu zemlju poput gladnih zvijeri što se sruče na svoj plijen i ne puštaju ga dok ga potpuno ne ogole. Koreja je bila plemenski podijeljena, potom sastavljena od tri kraljevstva i ujedinila se pod imenom Koreja negdje 900.godine. Kina je vrlo rano (100.god. p.n.e.) osvojila zapadni dio Koreje i malo po malo preuzela ulogu njenog velikog brata. Vremenom su Kinezi donijeli budizam, konfučijanizam i svoje pismo, te i na taj način ostvarili dugogodišnju ovisnost malog o velikome. Kralj Jeosong Veliki je napravio reformu pisma i poklonio naciji han-geul, pismo od 24 znaka, za koje lingvisti tvrde da je jednostavnije i logičnije od latinskog alfabeta. Na taj način je svom narodu poklonio pismenost. Do tada su samo rijetki pripadnici korejskog naroda imali tu privilegiju, jer je kinesko pismo jako komplicirano. Proces stvaranja novog pisma je započet 1440, a završen 1446.
Japanci su bacili oko na svoju susjedu i odlučili da je osvoje 1592 godine. Dobro naoružane japanske trupe nemilosrdno su poharale Koreju, ubijajući, pljačkajući, silujući, dakle, ne birajući sredstva u jedinstvenoj želji svih osvajačaa da uništte srž i cijelu kulturnu baštinu osvojenog. Pomoć je stigla iz Kine i Japanci su izbačeni 1598. Od svog osvajačkog sna nisu odustali i 300 godina kasnije ponovo su se obrušili na Koreju, prvo pobjedivši Kineze i Ruse. 1905. su uspostavili protektorat nad Korejom, a 1910. su je proglasili svojom kolonijom, i vladali Korejom sve do kraja Drugog svjetskog rata, i to surovošću nekog ko želi uništiti i posljednju korejsku klicu. Istina, donijeli su tehnički napredak jednoj feudalnoj zemlji, ali cijena koju je Koreja platila tom napretku je jednostavno bila previsoka.
Korejske muke nisu završene modernim vremenima i oslobađanjem od Japana. Neke nove svjetske sile su se poželjele igrati uticaja, pa su Amerika i Sovjetski Savez podijelili interesne sfere u Koreji, prenoseći svoje vladajuće ideologije, što je rezultiralo i ideološkom i fizičkom podjelom zemlje na Sjevernu i Južnu Koreju. Novi rat je bio na pomolu. 1950. Sjeverna Koreja je napala Južnu, rat je trajao tri godine, ustvari, nikad nije yvaniöno ni završen, samo je sklopljeno primirje 1953. godine. Dva miliona ljudi je stradalo, a Seoul je još jednom opustošen i uništen. Igre velikih se nastavljaju i dalje, svi rado zagrizu slasni zalogaj moći, što u prevodu znači da je korejsko ujedinjenje danas bar isto toliko daleko kao i jučer, čak i bez ideoloških razlika, koje su u međuvremenu postale nepremostive.
Najbolje čuvana granica na svijetu je pojas 4 km širok i 241 km dug, pojas koji dijeli zemlju u dva nedodirljiva svijeta. Vojnici se posmatraju danonoćno preko puščanih cijevi, tekmičeći se čija će zastava biti veća, te u parolama ispisanih lijepim korejskim pismom, svakodnevno podsjećani na ljudsku glupost koja dijeli umjesto da spaja. Demilitarized Zone je osnovana završetkom Korejskog rata i u njoj postoje samo dva sela, jedno sa sjeverne, jedno s južne strane. Daeseongdong, selo sa južne strane, ima 250 stanovnika i služi uglavnom u propagandne svrhe kao Freedom Village. Stanovnici primaju veliku pomoć od vlade i ne oskudijevaju ni u čemu, ali cijena koju moraju platiti je strah, prvi su na udaru u slučaju ponovne invazije, nesloboda, moraju biti u kućama do 10 sati uveče, a vojska često nadgleda njihov posao obrade zemlje. Sve ima svoju cijenu, zar ne? Selo u Sjevernoj Koreji je prazno i služi za obznanu vlastite sreće i zadovoljstva Južnoj Koreji, i to najglasnijim mogućim zvučnicima. Tome još dodati veliku željezničku stanicu na kojoj niko ne čeka buduće vozove pomirenja, i dobićete savršeno sablasan ambijent jednog djelića moje lijepe domovine.
Da bih razumio svoju domovinu u svim njenim sferama prinuđen sam usmjeriti svoje kretanje s ciljem, bez cilja i kroz vrijeme, a ne samo kroz prostor, pa ću ovoga puta završiti ovim kratkim pregledom korejske historije, nastavljajući svoje penjanje ka seoulskom tornju.
Lijep pozdrav i veliki osmjeh!
Anneyong-hi gaseyo!
